| 2011-01-20 19:07:13 BORBA PROTIV PODMUKLE BOLESTI -LEUKEMIJE
Čuvajte svoje zdravlje jer je zdravlje ono najdragocjenije u životuU siječnju 2010. godine iznenada je prekinuta nit vedrine, radosti i bezbrižnosti u životu naše učenice Tihane Ptiček. Uobičajene je životne brige Tihane i njezine obitelji zamijenila borba protiv podmukle bolesti -leukemije. Nakon prvotnoga šoka, Tihanina se obitelj uhvatila u koštac s bolešću. Kako bismo što bolje shvatili što se to događa Tihani i njezinoj obitelji, odlučili smo Tihani i njezinoj majci postaviti nekoliko pitanja. Osim obitelji, u ovu su se borbu uključilji mnogi ne bi li makar na taj način pomogli obitelji: škola je prikupljala dobrotvorne priloge, mladež Feričanaca je organizirala dobrotvorni koncert, odigrana je prijateljska nogometna utakmica, Župa Feričanci je darovala dobrotvorni prilog, a također su se prilozi prikupljali i po obližnjim selima. Pri ovim su akcijama ljudi bili vođeni samo jednom mišlju – pomoći Tihani da ozdravi!
Kako se osjećaš? Tihana: „Osjećam se vrlo dobro." Kako se bolest odrazila na život vaše obitelji? Tihana: „Sada je sve solidno. Mama je sa mnom u Zagrebu, a tata je kod kuće s mlađom sestrom i starijim bratom. Mama i tata su odmah sve shvatili i reagirali kao što bi vjerojatno i svi odrasli ljudi, mlađa sestra to još ne razumije, a brat je to podnio na svoj način, čini se u redu.“ Majka: „Obitelj više nije na okupu kao prije, više ništa ne funkcionira kako treba i više ništa ne možemo planirati unaprijed jer svaka minuta može sve promijeniti.“ Kako se nosite sa svim time? Tihana: „Podnijela sam to dobro zato što imam podršku obitelji i prijatelja.“ Majka: „Kako kada. Nekada je sve super i dobro, a nekada nalazi nisu baš najbolji pa tako ni mi ne budemo baš najbolje.“ Tretiraju li te obitelj i okolina drugačije zbog bolesti? Tihana: „Pa... da! Ne radim nikakve poslove, samo se odmaram i fejsiram.“ Nedostaju li ti (stara) škola, prijatelji i učitelji? Tihana: „Da, jako mi svi nedostaju zato što tamo nisam našla takve prijatelje i učitelje.“ Jave li ti se prijatelji iz razreda? Tihana: „Neki se jave često, neki ponekad, a neki uopće ne.“ Jesi li pronašla u Zagrebu prijatelje svojih godina? Tihana: „Jesam i oni su mi zasada zamijenili moje prijatelje ovdje, kod kuće.“ Kako uobičajeno provodite svoje dane u Zagrebu? Što radite u slobodno vrijeme? Tihana: „Vrijeme provodim na računalu, gledajući televiziju, učeći... Imam dosta slobodnog vremena, a kad nisam u bolnici šećem Zrinjevcem i razgledavam grad.“ Majka: „Ja se ustajem rano ujutro i kuham Tihani doručak da može popiti prvu turu tableta. Nakon doručka sve spremamo i krećemo u bolnicu. Kada stignemo u bolnicu, idemo u hitni laboratorij. Tihana izvadi krv pa idemo na drugi odjel pokazati liječnicima nalaze prema kojima joj onda određuju terapiju. Zatim joj priključe infuziju, a poslije infuzije dobiva terapiju. Nakon terapije dobivamo lijekove i vraćamo se u stan. Kada dođemo, pripremamo si nešto za jelo. Nekada smijemo otići u šetnju parkom. Navečer Tihana bude na računalu ili gleda televiziju, a ja radim kućanske poslove koje ne stignem preko dana napraviti.“ Kako je organizirana nastava u bolnici? Bi li nam htjela opisati jedan uobičajeni dan izvođenja nastave? Tihana: „Kada mogu učiti, onda učim. Inače učim prosječno dva predmeta na dan oko jedan normalan četrdesetpetominutni sat. Na nastavi razgovaramo, šalimo se, zabavljamo, ali i učimo.“ Kako si se osjećala kada si se prvi put uključila u nastavu u bolnici? Tihana: „Sve se dogodilo brzo pa nisam stigla ni razmišljati o tome. Najprije smo se svi upoznali i onda krenuli učiti.“ Je li ti bio problem prilagoditi se takvom obliku nastave? Tihana: „Nimalo, bilo mi je lijepo.“ Razlikuju li se pristup učitelja i nastava u bolnici od redovne nastave? Tihana: „Da, razlikuju se jer tamo učitelji moraju brinuti o meni, moraju paziti na to je li mi dobro te mogu li u skladu s tim pohađati nastavu ili ne.“ Kakvo je osoblje u bolnici, jesu li liječnici druželjubivi ili su više onako strogo poslovni? Tihana: „Liječnici su susretljivi i druželjubivi, a isto tako i ostalo osoblje.“ Možemo li te uskoro očekivati u školi? U kojemu je stadiju tvoje liječenje sada? Tihana: „Sve ovisi o tome kakvi će biti nalazi. Moje je liječenje u zadnjem stadiju.“ Što su te pitali tvoji prijatelji kada su te vidjeli nakon dugog vremena? Tihana: „Kada bi me sreli, većinom bi me pitali kako sam.“ Što bi mogla poručiti svojim vršnjacima, prijateljima? Tihana: „Nemojte činiti sebi nažao i štetiti svome zdravlju. Čuvajte svoje zdravlje jer je zdravlje ono najdragocjenije u životu.“ Imate li vi kakvu poruku za kraj? Majka: „Čuvajte svoje zdravlje, kao i svoje prijateljstvo. Pomažite drugim ljudima!“
Ivona Šipoš i Martina Svetec, 8. b
v
|
| Osnovna škola Vladimira Nazora Feričanci |