Uz odsjaj vatre, kraj kolibe stare pije se vino, ori pjesma naša,

široka, obijesna, slavonska, uz sitne zvuke tamburaša.

A kada brda noć hladna zarobi, u selo siđu sve pjesme s brijega.

A vinograd čuva sveti Vinko i meki, meki, pokrivač od snijega!

I moj djed ide u svom kožuhu sa štapom, po kom ga svi znaju!

S pletenkom, lukom, slaninom i kruhom i kulenom, po običaju.

Kad dođe, kulen o panj vješa i vinograd škropi svetom vodom

moleći tiho svetog Vinka da opet rodi dobrim rodom.