preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
 

Razvij samopouzdanje!

Mladi često pate zbog manjka samopouzdanja. Nesigurni su oko svojih sposobnosti, srame se sebe, boje se izreći svoje mišljenje da ne ispadnu smiješni, pretjerano se uspoređuju s drugima, poljuljaju ih kritike i komentari i  osjećaju da ne vrijede jednako kao drugi. Dobra je vijest da i sami možemo puno napraviti da razvijemo svoje samopouzdanje i naučimo kako biti zadovoljniji sobom.

 

 

Spadaš li i sam među one koji sumnjaju u vlastite sposobnosti? Osjećaš da nisi jednako pametan ili vrijedan kao drugi? Misliš loše o sebi i često ne izražavaš što misliš i osjećaš iz straha da ćeš biti kritiziran ili odbačen? Govoriš sebi često „ja to ne mogu“, teško ti je zauzeti se za sebe i puno se uspoređuješ s drugima na vlastitu štetu?

Znaj da se to može promijeniti! Možeš se osjećati dobro oko sebe, vjerovati u svoju sposobnost suočavanja s izazovima i postizanja uspjeha.

Znaci samopouzdanja:

Istina je da svatko od nas ima stvari u kojima je više, ali i one u kojima je manje siguran! Istina je kako svi ponekad osjećaju nesigurnost i dožive neuspjeh.

No oni samopouzdaniji su:

– sigurniji u sebe i vjeruju da su sposobni i kad dožive neuspjeh ili pogriješe

– vjeruju da mogu utjecati na ono što im se događa, odlučniji su u suočavanju s problemima

– manje su pod utjecajem drugih i spremniji su se založiti za vlastite stavove

– bolje se i brinu za sebe  jer važni su sebi, a i jer vjeruju da mogu utjecati na stvari

– probleme i neuspjehe gledaju kao priliku za učenje, a ne kao nepremostive prepreke

Ne dopuštaju da ih drugi loše tretiraju i zauzimaju se za sebe (ili potraže pomoć ako se ne mogu sami zaštititi).

Kad smo sigurniji u sebe manje nas poljuljaju problematične životne situacije.

Oni s manjkom samopouzdanja:

– nemaju povjerenja i sigurnosti u sebe pa se u rješavanju problema i donošenju odluka oslanjaju više na druge nego na sebe, boje se pokazati inicijativu jer strahuje od kritike

– ne cijene svoja postignuća, imaju negativan doživljaj vlastitog izgleda i ponašanja

– nažalost su češće i žrtva zlostavljanja i nasilja jer se osjećaju bespomoćni i vjeruju kako ništa ne mogu napraviti da se zaštite od nasilnika (TO NIJE ISTINA!) Ako se nešto takvo događa – svakako potraži pomoć! Nitko te nema prava vrijeđati, nazivati pogrdnim imenima, izrugivati te ili ignorirati tvoje potrebe i želje na grub način)

 

KAKO OJAČATI SAMOPOUZDANJE?

Prihvati sebe

Zapamti – nitko nije savršen. Važno je prihvatiti sebe unatoč tim nesavršenostima. Svatko ima svoju vrijednost i prava samim time što postoji.

Obrati pažnju na svoje snage i uvažavaj ih

Nesamopouzdani su puno više orijentirani na svoje neuspjehe i mane, nego na snage i uspjehe. Napiši listu 10 pozitivnih osobina, snaga ili uspjeha i pročitaj je svaki dan (ili bar kad „padneš u krizu“). Na kraju dana obrati pažnju na uspješne i dobre situacije i stvari koje su ti se dogodile u danu. Otkrij kako si ti tome doprinio („prijatelj mi je pomogao – a ja sam doprinio da izgradim to prijateljstvo!“). Budi ponosan na svoja postignuća. Nabroji sebi na što si ponosan. Koje su tvoje jake strane? (Ako ti je to problem – pomisli kako bi te opisao dragi prijatelj, ili član obitelji koji te voli.)

Realnije sagledaj svoje slabosti i pogreške 

Uči iz njih. Vidi što možeš napraviti i koje vještine trebaš razviti, te radi na njima. Svatko ima svoje slabije razvijene točke, to nije znak da smo loši. Jednostavno – imamo dijelove na kojima možemo poraditi i uz uloženi trud unaprijediti te stvari kod sebe. 

Doživljaj uspjeha motivira nas i diže samopouzdanje 

 Prepoznaj postignuti uspjeh! Možda si tako strog prema sebi da i kad uspiješ to ne pripisuješ sebi nego spletu sretnih okolnosti i drugima. Postavi realne kriterije uspjeha (jer ako su ti previsoki kriteriji malo toga ćeš doživjeti kao uspjeh). Prisjeti se uspjeha na koje si ponosan. 

Promijeni fokus!

Umjesto brige „hoću li doživjeti neuspjeh“ i pokušaja izbjegavanja greški – radije se usmjeri se na postizanje ciljeva i razvijanje za to potrebnih vještina i znanja. Pohvali se za uloženi trud i napor, a ne samo za postignuti rezultat.

Ustraj u nošenju s preprekama 

Prepreke i (privremeni) neuspjeh su dio puta prema uspjehu. Nisu greške test tvoje vlastite vrijednosti. Ako trenutno i ne ide – ne znači kako nikad nećeš riješiti te probleme. Ne gubi nadu. Prouči situaciju i vidi što možeš napraviti drugačije. Potražimo podršku i savjet.

Prestani se uspoređivati s drugima 

Uspoređuj se samo sa sobom – koliko si danas napredovao u odnosu na jučer ili prije mjesec ili godinu dana. Pohvali sebe za napredak i postavljaj daljnje ciljeve.

Brini za sebe. Osluškuj svoje potrebe i osjećaje. Ako si tužan – potraži utjehu. Ako trebaš podršku – zatraži je. Ako si ljut jer ti se ne sviđa način kako se netko ponaša prema tebi – imaš pravo to pokazati. Ako želiš vrijeme za sebe ili ti nešto ne odgovara – u redu je, imaš pravo to tražiti za sebe. Otkrij koje te situacije brinu, zašto i djeluj da promijeniš ono što ti se ne sviđa. 

 

Prestani brinuti što drugi misle o tebi! 

Prirodno je da se želimo svidjeti drugima i ostaviti dobar dojam. No, pretjerano o tome brinuti znači biti osjetljivi na neke usputne komentare i razočarenja. Dok ti brineš što druga osoba misli o tebi – ona vjerojatno brine što ti misliš o njoj. Stoga – reci sebi „Ok, volio bih se svidjeti drugima, no nije moguće svidjeti se svima. U redu je ako i ne misle svi kako sam apsolutno cool. Imam važne osobe (prijatelje, obitelj…) koji me cijene. Najvažnije je da sam znam da sam ok.“ 

Preispitaj svoje kriterije uspjeha  

Koliko dobar i uspješan moram biti da bih to cijenio i bio ponosan na sebe? Moraš li biti najbolji da bi to bilo dovoljno dobro? Možda si prestrog prema sebi?

 Razvij vještine potrebne za uspjeh   

Danas znamo da su za uspjeh u životu važno znati i zauzeti se za sebe, jasno komunicirati, rješavati probleme, nositi se sa stresom… Poradi na njihovu razvoju.      

Ohrabri se i obodri

Umjesto „Kako sam glupa, jadna, ispala sam smiješna“ reci sebi „Ok, nisam sretna kako je prošao ovaj test, dobila sam lošu ocjenu. Moram isplanirati kako to ispraviti. Mogu ja to, nije tako strašno. Bit će teško, no rješavala sam teške situacije i prije. Mogu potražiti pomoć, mogu (nabroji sebi što sve možeš)“ Pomisli što bi savjetovao dragom prijatelju u sličnoj situaciji? Kako bi ga ohrabrio i podržao? Budi tako dobar i prema sebi – umjesto da se kritiziraš i „spuštaš“.  

Ne vrti stalno film sa starim neuspjesima i situacijama kad si se „izblamirao“

Sjeti se kako su nekima takve situacije izvor smijeha kad se maknu od njih i sagledaju ih iz vremenske distance. Zapitaj se „Hoće li za deset godina ova situacija biti tako jako važna?“ Čemu čekati 10 godina – promijeni pogled na nju danas, radije se orijentiraj na sadašnje trenutke i buduće korake.

Važni ste i vrijedni i ako osjećate da puno sumnjate u sebe – potražite podršku i naučiti se osjećati sigurnije, uspješnije i zadovoljnije u svojoj koži!

Jer se možete i imate pravo tako osjećati!

preuzeto s http://www.tesa.hr/cms_view.asp?articleID=59

 


 

PEDAGOŠKI  KUTAK  ZA  RODITELJE :
      ČLANCI  KOJE JE DOBRO  PROČITATI

 


“Roditelj biti nije lako,
ali bolji može biti svatko”


Djeci je potrebna ljubav.
Naročito onda kad je nisu
zaslužila.

 

 

 

 

 

 


Suradnja roditelja i škole
•    Dolazite na roditeljske sastanke !
•    Dolazite na individualne razgovore !
•    U školu i bez poziva !
•    Provjeravajte iskaze svoga djeteta !
•    Ne tražite obavijesti na cesti ili telefonom !
•    Ne kritizirajte pred djecom učitelje i školu !
•    U slučaju nezadovoljstva ne preskačite školu

Zajedno smo jači
 

 

 

 

 



 

Moraju li djeca biti kao roditelji  
                                                                                                               
 
Možete potrošiti mnogo energije i vremena kako biste promijenili svoje dijete uz vrlo mršav rezultat.
Ponekad, dok odgajaju djecu, roditelji požele nekakva pravila ili točne upute što napraviti u određenoj situaciji.

Bilo bi vrlo učinkovito kada bi postojao jednostavan odgovor no on kao takav odnos između roditelja i djeteta je složena interakcija njihovih temperamenata koji su često različiti. 

Ukoliko roditelj ima sličan temperament kao i njegovo dijete,  bit će mu lakše suosjećati s djetetom, razumjeti njega i njegovo ponašanje. S druge strane, ako su temperamenti različiti, roditeljima će biti puno teže identificirati se s djetetom i razumjeti ga.

Stručnjaci se slažu u tome da se temperament nasljeđuje i bitno određuje kako ćemo se adaptirati u životu, kako ćemo stvarati i doživljavati međuljudske odnose, no istraživanja sugeriraju da se te osobine mogu mijenjati kako se dijete razvija, te da ih se može modificirati različitom stilovima roditeljstva i faktorima okruženja. 

Temperament se može definirati kao karakteristike ponašanja koje se nasljeđuju. Prepoznati svoj temperament, temperament partnera, prijatelja, suradnika i djece važan je alat za razumijevanje i upoznavanje drugih ljudi. Također pomaže roditeljima da odgajaju svoju djecu vodeći računa o individualnim razlikama. Svako dijete osoba je za sebe, koju moramo upoznati, ma koliko prijatelji i rođaci tvrdili da je „ista mama/tata/baka/ujak/susjed...“.

Iako se to ponekada čini teško, dobro je imati na umu da je vaše dijete jedinka za sebe s vlastitim temperamentom te da nije vaš produžetak pa ne možete niti očekivati da će se ponašati kao i vi.
Možete potrošiti mnogo energije i vremena da promijenite svoje dijete uz vrlo mršav rezultat. Ono što je puno učinkovitije je da mu uz određene  granice, pružite smjernice i podršku koja mu je potrebna da bi napredovao u skladu s vlastitim temperamentom.
Datum: 11.12.2009 I Autor: MoH/Ordinacija.hr

 

Što djetetu nikada ne bismo smjeli reći ili učiniti?
 
Svakom je roditelju najveća želja odgojiti sretnu osobu. Nažalost, unatoč milijunima godina koje su roditelji, znanstvenici i pedagozi kroz povijest proveli mozgajući o odgoju, nitko još nije pronašao recept za podizanje osobe koja je sretna, zna što hoće, omiljena je u društvu, zadovoljna i uspješna. Koliko god sve to svome djetetu željeli, mnogo toga ona će morati odraditi sama, no ništa opet bez roditeljske pomoći .


Usporedimo li savjete za odgoj djeteta od prije pedeset godina i danas, uočit ćemo bitne razlike. Nekad se smatralo da je najvažnije da roditelj djetetu bude autoritet, a da dijete bespogovorno poštuje i sluša roditelja. Zatim je sve to srušeno i u modu je ušao slobodniji, popustljiviji odgoj.
Kad sve ovo zbrojimo i oduzmemo, većina stručnjaka danas savjetuje razinu između autoritarnosti i popustljivosti, a ta sredina znači: djetetu moramo postaviti jasne granice jer će bez njih biti nesigurno i izgubljeno. Također, danas većina stručnjaka ističe da je obitelj mjesto na kojemu dijete najviše uči i u kojemu stječe sigurnost, pa su skladni obiteljski odnosi preduvjet za uspješan odgoj. Skladni, dakle ne savršeni, jer savršenstva nema, a na nesavršenostima i pogreškama se puno toga može naučiti. Dakle, iako recepta za uspješno roditeljstvo nema, čini se da smo na dobrom putu ako znamo slušati dijete, ako odvajamo dovoljno vremena za njega i ako mu dovoljno često i iskreno pokazujemo ljubav.
Skoro svi se pitamo provodimo li dovoljno vremena s djecom, razumijemo li njihove potrebe, znaju li koliko ih volimo… Sasvim siguran u sebe je samo roditelj kojemu nije dovoljno stalo, svi ostali svjesni su skliskog terena na kojem se nalaze. Djeca to osjete, pa je važno da, kao što prihvaćamo da naše dijete nije savršeno, prihvatimo i da smo samo ljudi – nesavršeni, skloni greškama. Pogriješimo li, ispričajmo se djetetu, oprostimo si i krenimo dalje.
Ovo se, naravno, odnosi na sitnice, dok bi nekih izjava i postupaka trebalo poštedjeti svako dijete jer ostavljaju trajne posljedice. Dogodi li vam se nešto od dolje navedenoga, potrudite se da se to više ne ponovi. Ponekad roditelji, koliko god se trudili, ne uspijevaju probleme riješiti na adekvatan način, pa u nemoći, ljutnji ili nervozi ponavljaju nedopustivo – žele li svome djetetu dobro, trebali bi shvatiti da trebaju potražiti stručnu pomoć.


Među nedopustive postupke prema djetetu spadaju:
Djetetu treba graditi samopouzdanje, ne ga rušiti. Fizičko kažnjavanje: koliko god neki govorili da je batina iz raja izašla, fizičko kažnjavanje uvreda je i poniženje za svaku osobu. Naravno, ne govorimo ovdje o laganom udarcu dlanom po guzi – klinci, posebno kad su mali, znaju biti toliko zaigrani i neposlušni da i najstrpljiviji roditelj gubi glavu. Gotovo da nema roditelja koji barem jednom nije udario dijete po guzi i to još nikome nije ostavilo trajne posljedice. Ponižavanje, vrijeđanje i omalovažavanje: reći djetetu da ništa ne vrijedi, da od njega neće ništa biti, da vas je razočaralo, sve to uništava samopoštovanje i samopouzdanje. Većini roditelja dogodilo se da u ljutnji kaže ono što ne misli, ali teške riječi koje djetetu poručuju da nije osoba dostojna vaše ljubavi, povjerenja i ponosa nedopustive su. Dogodi li vam se da omalovažite ili uvrijedite dijete na ovaj način, nužno je ispričati se, objasniti da niste tako mislili… Neće biti lako, ali ovo je previše važno da bi ostalo nedovršeno i prepušteno slučaju.


 

Prezaštitnički roditelji
 
Prezaštićeno dijete svijet doživljava kao opasno mjesto, jer vidi da se netko stalno mora brinuti za njega... Što donosi briga o djetetu?  Svaki čin zaštite našeg djeteta ima dva učinka: S jedne strane on štiti naše dijete od fizičke povrede ili neugodne situacije s kojom se dijete ne bi moglo nositi, a s druge strane ograničava dijete u prikupljanju iskustava. I sve je u redu dok naša procjena, koju nesvjesno donosimo, odgovara stvarnosti – dijete bi zaista bilo ozbiljno povrijeđeno i vrijednost iskustva koje bi pri tome prikupilo daleko je manja od cijene povrede, bila ona fizička ili emotivna.
No ponekad podsvjesni mehanizam procjene ne funkcionira kako bi trebao. U strahu da se dijete ne povrijedi, čuvamo ga od prikupljanja iskustava, pa i onih bolnih, kroz koje svako zdravo dijete mora proći. Na taj način onemogućavamo djetetu da na vlastitoj koži osjeti ne samo opasne, nego i lijepe strane života. Dijete koje je na taj način prezaštićeno svijet počinje doživljavati kao opasno mjesto, jer vidi da se netko stalno mora brinuti za njega, iako mu se nikada nešto pretjerano strašno nije dogodilo. Ukoliko roditelj ne promijeni svoje ponašanje, riskira da se dijete razvije u osobu uvjerenu da ništa ne može sama, da joj je potreban zaštitnik koji će ju voditi kroz život – danas majka, sutra možda supružnik.
Takav stil odgoja, kojim roditelj nastoji dijete zaštititi od svih mogućih loših iskustava i posljedica njegovih aktivnosti, zovemo prezaštitničkim.
Prezaštitnički roditeljski stil spada u nefunkcionalan roditeljski stil. Jednostavan kriterij za ocjenu je li određeni roditeljski stil funkcionalan ili nije jest koliko se njime podržava ili ograničava djetetov razvoj, njegove sposobnosti i identitet.
Ukoliko ste se prepoznali u ulozi prezaštitničkih roditelja možda možete ponekada, primjerice dok vam dijete vijugavo vozi svoj novi biciklić, stisnuti zube i pustiti ga da padne i samo shvati da se ništa strašno nije dogodilo. Uglavnom kada uče voziti bicikl voze dovoljno sporo da im se ništa neće dogoditi.
Pozitivan, afirmativan stil bio bi ohrabrujući roditelj. Oni djeluju kao podržavajući treneri, dajući adekvatan trening i izazivajući druge da preuzmu prihvatljiv rizik. Takvi roditelji su tu, pružaju podršku i pomoć, ali ne spašavaju dijete od svih mogućih zala.

 




preskoči na navigaciju