Prije nekoliko dana mi, drugašići , otišli smo u knjižnicu. Tamo nas je dočekala teta knjižničarka, a u njenoj ruci veliki sivi miš. Nije se bojao, nego se veselo okretao i gledao na koju da se polici ugodno smjesti. Nije to bio Prosenjakov miš, ali je zato uslijedio super sat o njemu. Pričali smo o dječacima koji su pronašli pravog miša i koji su uzaludno pokušavali naći mišu siguran smještaj. I mi smo pokušavali smisliti gdje bi mišu bilo lijepo pa smo čak i našu knjižnicu pregledavali. Sve je bilo uzalud, jer miš je živo biće, a sva bića žele slobodu.
U knjižnici nam je bilo super i svi smo ili sretni što smo pripovijetku ranije pročitali pa smo mogli na satu aktivno sudjelovati. Za nagradu smo dobili svatko svoga miša. Naši će miševi naći mjesto u našim sobama, na policama ili radnim stolovima, jer oni nisu živi i ne trebaju slobodu.
Učiteljica: Marlena Šahinović
