Kada odu iz osnovne škole, neke se učenike još godinama spominje i pamti po uspjesima kojima su predstavljali školu. Jedna je od tih i učenica Veronika Tomac.
Iako je Veronika sada već srednjoškolka, još je jednom našu školu učinila ponosnom i to pjesmom Posljednji lik moje bake s kojom je krajem prošle školske godine sudjelovala na 20. literarnom natječaju Odjeci Naklade Ljevak. Na ovaj su natječaj pristigli radovi iz cijele države, a upravo je njezin literarni rad, drugu godinu zaredom, odabran za najbolji rad u Osječko-baranjskoj županiji.
Završna svečanost dodjela nagrada i priznanja literarnog natječaja, na kojoj je Veronika sudjelovala sa svojom mentoricom Anitom Azenić, održana je 30. siječnja 2026. godine u Zagrebu, u Hotelu Dubrovnik. Svečanost dodjele nagrada svojom nazočnošću uveličali su članovi Povjerenstva za odabir radova; književnici Nada Mihaljević i Mladen Kopjar te urednica Zbornika radova Sandra Crnčević.
Književnica Nada Mihaljević čestitala je Veroniki i pohvalila njezin rad, a ovo je dio onoga što je rekla o pjesmi:
„Evo, svi rastanci su tužni i teški, a posljednji pozdravi uglavnom nas emotivno pritišću, a ponekad i slamaju tako da nije lako, pod tim teretom i u tom tmurnom raspoloženju i atmosferi, koja, naravno, odmah asocira na crnu boju; nije lako pronaći nešto vedro i utješno. Ova pjesma započinje u sumornom tonu spominjući hladnoću, samotnu sobu i tišinu. Izrekom se čak spominje i crna boja, ali onda nas očekuje obrat koji je glavna posebnost i snažan pečat ove pjesme jer nas ta asocijacija na crnu boju odjednom pomiče iz te sumorne atmosfere i to nas pomiče u prošlost, u vedra sjećanja i mi se jednostavno moramo nasmiješiti pri spomenu na crnu boju zagorene kajgane.“
Književnica još napominje kako „uspomene, koje izranjaju iz prošlosti, u srcu ostaju zauvijek te je to ta prekretnica, taj trenutak u kojem se stvarnost oslikava posve drukčijim bojama, a to je upravo i uloga umjetnosti u ovom slučaju poezije; umjetnost mora promijeniti naš doživljaj stvarnosti, inače nije prava umjetnost. U ovom slučaju, evo, Veronika se uhvatila u koštac s teškom temom, ali je pronašla pravu formu za vrlo suptilno i nježno preoblikovanje te stvarnosti!“
Pjesma kojom je Veronika očarala povjerenstvo:
Posljednji lik moje bake
Hladno jutro. Glasni romon dažda.
Soba s raspelom. Uska. Samotna.
A nasred nje lik starice. U beskrajnoj tišini.
Ležaj joj crn
poput kajgana koje su joj znale izgorjeti, nekoć.
Nekoć, prije no što se razboljela.
I mek
poput krila na koje sam rado sjedala, nekoć.
Nekoć, ali u srcu zauvijek.
Oko blijedog lica ljiljani bijeli, mirisni,
a na njemu dva zrcala boje slatke kave kakvu je voljela;
dva zrcala skrivena iza naboranih zastora
te blagi osmijeh… To je bio lik moje bake.
Također su na ovom natječaju sudjelovale Petra Nikodem i Matea Blažević, učenice 7. a razreda, te su i njihovi radovi uvršteni u zbornik Odjeci.
Pohvaljujemo učenice čiji su radovi uvršteni u Zbornik, a Veroniki još jednom čestitamo na uspjehu uz želje da nastavi pisati i u srednjoj školi.
prof. Anita Azenić
