Osnovna škola Vladimira Nazora Feričanci

Zagreb je najveći i glavni grad Republike Hrvatske i njezino gospodarsko, prometno i kulturno središte. Ima oko 780 000 stanovnika. Smjestio se ispod Medvednice i uz rijeku Savu. Postoji više od 900 godina.

Plan puta:

• Polazak ispred škole u 6,00 sati.

• Posjet Zračnoj luci Zagreb, upoznavanje sa njenim unutrašnjim sadržajem, vožnja autobusom za putnike po pisti i promatranje zrakoplova iz neposredne blizine.

• Dolazak u grad i posjet Tehničkom muzeju, razgled eksponata, rudnika i Planetarija.

• Ručak u McDonaldsu u Jurišićevoj ulici i mali odmor.

• Vožnja uspinjačom i razgledanje starog povijesnog dijela grada Zagreba sa kulturno-povijesnim spomenicima: Gornji grad koji je kao cjelovita kulturno-povijesna znamenitost, kulu Lotrščak sa koje svakog podneva puca top s prozora i podsjeća Zagrepčane kako su u prošlosti njihovi preci obranili svoj grad od Turaka.

Legenda o tome iz knjige Grički top i ostale legende:

Legenda o kuli Lotrščak

U to vrijeme Osmanlije (Turci) su se utaborili na desnoj obali Save od Siska do Zagreba. Vođa Turaka je bio Hasan-paša Predojević i željeli su zauzeti hrvatsko kraljevstvo.

Zagrepčani su iz Austrije nabavili dalekometni top, stavili ga na kulu Lotrščak na Griču i opalili prema Turcima. U to vrijeme je kuhar nosio Hasan-paši Predojeviću bogati ručak, a plesačice su plesale i zabavljale ga.

Kada je top opalio, sve se razletjelo, a poraženi se Turci vratili odakle su i došli.

Sara Mendroš, učenica 4. razreda

• Crkva svetog Marka je nadaleko vidljiva i poznata po šarama na krovu na kojima se ističu dva grba: stari grb grada Zagreba i grb sa šahovskim poljima te dalmatinskim i slavonskim grbovima u njemu. Legenda kaže da je ispred crkve svetog Marka  u označenom dijelu od opeka okrunjen užarenom krunom vođa Seljačke bune Matija Gubec čiji spomenik se nalazi i u parku na trgu Feričanaca te čije ime i nosi naš trg. Matija Gubec je simbol otpora protiv nepravde i borbe seljaka za svoja prava. Skulptura Matije Gupca se nalazi i nasuprot crkve svetog Marka u Zagrebu.

1573.godine na području oko Zagreba, Donje Stubice i Zagorja živio je bogati feudalac Franjo Tahi sa mnogo zemlje na kojoj su radili seljaci (kmetovi). Oni su obrađivali Tahijeve posjede i teško radili, a jedva prehranjivali sebe i svoje obitelji. Te godine su se protiv njega pobunili kmetovi sa ovoga područja, a pridružili su im se i neki slovenski, ali pobuna je ugušena u krvi. Kmetovi nisu imali oružje već alat kojim su radili: motike, kose, vile itd. Franjo Tahi je imao naoružanu vojsku i konjanike te je ugušio ustanak seljaka. Vođu seljaka Matiju Gupca su uhvatili i po legendi doveli pred crkvu svetog Marka, gdje su mu uz okrutnosti i ruganje da želi biti seljački kralj, stavili na glavu užarenu krunu. 

• Pogled na zgrade Sabora i Banskih dvora

• Prolazak kroz Kamenita vrata kroz koja se ulazilo u grad, a noću ih je čuvala straža. Vrata su bila zaključana do jutra da ne bi nepozvani i neželjeni ulazili u grad. U to vrijeme većina kuća u Gornjem gradu je bila drvena, pa su često bili požari. U jednom požaru su izgorjela i ta vrata, a ostao je samo dio uzidan kamenom i u njemu slika Majke Božje koja je čudom ostala sačuvana i koja se sada nalazi u ograđenom dijelu Kamenitih vrata. Na tome mjestu mnogi vjernici obraćaju se Majci Božjoj u tišini, mole ili zahvaljuju i pale svijeće. Kamenita vrata su uz katedralu simbol pobožnosti zagrepčana i onih koji posjećuju grad Zagreb.

• Razgled katedrale na Kaptolu (u kojoj stoluje kardinal mngr. Josip Bozanić). Razgledajmo je u tišini da ne ometamo vjernike i pomolimo se za svoje obitelji.

• Odlazak na Trg bana Josipa Jelačića na kojem se nalazi spomenik, zdenac Manduševac, visoki ulični sat, plavi zagrebački tramvaji i različiti događaji…

U prošlosti se trg zvao Harmica i koristio se za održavanje različitih sajmova: prodaju stoke, obrtničkih rukotvorina, alata, hrane i sl. te za nastupe kazališnih skupina koje su posjećivale Zagreb prije nego li je sagrađena zgrada za te namjene. Trgom dominira kip bana Josipa Jelačića danas okrenut prema jugu. Kada je kip 1866. prvi put postavljen na trg, gledao je prema sjeveru, prema Mađarskoj. 1947. godine kip je bio uklonjen, a 1990. je ceremonijalno vraćen na trg.

Izvor vode Manduševac postoji od davnine na prostoru bivšeg sajmišta Harmice ispod zidina starog Zagreba (koji se sastojao od dva grada-današnjeg Kaptola i Griča). Stoljećima je služio Zagrepčanima kao izvor vode. Postoji legenda prema kojoj je na tom zdencu lijepa djevojka Manda srela viteza koji ju je zamolio vode. Rekao joj je "Mando, dušo, zagrabi vode". Prema toj izreci su i Zagreb i Manduševac dobili ime (Manduševac od "Mando, dušo", a Zagreb od "zagrabi").1898. godine je Trg bana Jelačića rekonstruiran i popločan, te je pritom Manduševac zatrpan. S vremenom se zaboravilo na njegov položaj. Zbog toga je nastalo veliko iznenađenje kad je prilikom rekonstrukcije tadašnjeg Trga Republike (današnjeg Trga bana Jelačića) 1986. Manduševac ponovo pronađen. Manduševac nije bio u prvotnom planu uređenja trga, ali je na molbu javnosti nakon otkrića Manduševca plan promijenjen i od 1986. Manduševac ponovo postoji

• U neposrednoj blizini trga nalazi se najpoznatija tržnica Dolac – „trbuh grada“. Na njoj su crveni „šestinski“ suncobrani za prodavače. Šestine su selo u blizini Zagreba odakle dolaze mnoge žene koje zovu „kumice“, a koje prodaju svoje proizvode na tržnici. Tu se nalazi i skulptura „Kumica“ kao priznanje vrijednim prodavačicama na „placu“ koje svojim proizvodima hrane Zagrepčane.

• Mala šetnja do HNK kao temeljne ustanove kulture hrvatskog naroda, čija je zgrada prepoznatljiva na svim razglednicama grada Zagreba kao kulturno-povijesni spomenik kojih je u gradu veoma mnogo (gotovo cijeli gornji dio grada). Pored zgrade je zdenac (bunar) s vodom (kao simbolom izvora života) te se zato i zove „Zdenac života“, a skupnu skulpturu je napravio naš svjetski poznat kipar Ivan Meštrović.

• Odlazak i do muzeja Mimara koji se nalazi u blizini zgrade HNK. Muzej nosi ime našeg velikog sakupljača umjetnina Ante Topića Mimare koji je svoje ogromno, neprocjenjivo sakupljeno blago poklonio hrvatskom narodu. Sve to je izloženo u muzeju.

• Povratak kući u kasnijim večernjim satima, oko 22,00 – 23,00 sata

Napomena za učenike:

            - prije dolaska pred školu doručkovati

            - ponijeti sendviče za prijepodne i poslijepodne te eventualno večeru

            - imati vrećicu za slučaj potrebe u putu, u džepu sitan novac za plaćanje wc-a, mali ručnik, bočicu s vodom ili blago zaslađenim domaćim sokom, suhe kekse, štapiće, jabuku i sl.

            - ne nositi jako zasoljene grickalice, jako slatke ili čokoladne kekse, gazirana pića

            - učenici koji teže podnose putovanje koristiti tablete protiv povraćanja

            - ponijeti minimalni džeparac (oko 20 kn) samo za sladoled, jer za kupovanje neće biti vremena

            - nositi komotnu obuću i odjeću te kape u slučaju sunčanog vremena, a kabanice ili sklopive kišobrane u slučaju lošeg vremena

            - predati učiteljici pri ulasku u autobus zdravstvenu iskaznicu

            - prisjetiti se razgovora o uljuđenom ponašanju u autobusu, gradu te kulturnim ustanovama koje ćemo posjetiti (katedrala, muzej)

Učiteljice naše škole svim učenicima žele ugodan put, bolje upoznavanje dijela svoje domovine, dobro druženje i siguran i sretan povratak kući.

Učiteljice Adela Brbot i Marija Gregurić