Osnovna škola Vladimira Nazora Feričanci

   Vrijeme nam je bilo naklonjeno sve do 16 sati, kada je počela rominjati jesenska kišica, ali mi smo za takvo iznenađenje bili spremni.

   Učenici su bili izvanredno pripremljeni tako da su u Zagrebu samo prepoznavali one objekte s kojima su već bili upoznati preko prigodnog teksta i internetske stranice naše škole. U pripremi učenika su tako osim učiteljica imali mogućnost sudjelovati i njihovi roditelji.

   Doživljaji su bili potpuni, a razvila su se i prijateljstva među učenicima matične i područne škole koji će u više razrede ići zajedno.

    Obišli smo Zračnu luku Zagreb te imali sreću vidjeti slijetanje i polijetanje nekoliko aviona. U Tehničkom muzeju smo saznali mnogo o vatri i vatrogascima, rudarima i rudnicima, starim prijevoznim sredstvima. Zvjezdano nebo i ugodna glazba u Planetariju su umirili i najrazigranije. Novčići u fontanu Manduševac sa željama su bačeni, bana smo pozdravili, nakon uzbudljive vožnje uspinjačom prošetali Gornjim gradom, pomolili se u katedrali za svoje bližnje i s veseljem i punih srca ukrcali se u autobus za povratak kući. U autobusu smo odigrali Kviz znanja u kojem su bili sadržaji s ovoga putovanja. Imali smo dvije ekipe koje su pokazale izvrsno znanje i s istim brojem osvojenih bodova obje zaslužile lizalicu kao simboličnu nagradu.

   Zahvaljujemo našem mladom i strpljivom vozaču Josipu koji nas je vozio tako da ni jedan učenik nije imao nikakvih poteškoća tijekom putovanja.

   I na kraju, stihovi Ive Robića „Zagreb je najljepši grad“ i „Serbus Zagreb grade moj“!

   Kada se nakon cijelog napornog i odgovornog dana osvrnemo vidimo koliko smo radosti, glasnog smijeha, zabave, novih prijateljstava, tolerancije i još mnogih drugih ugodnih doživljaja učenicima priuštile, zadovoljne započinjemo novi nastavni radni dan s nadom da smo obogatile život svojih učenika, ali i svoj. Jer, nakon mnogo godina, kada postanu zreli ljudi, vjerojatno neće pamtiti kako smo obrađivali orijentaciju u prostoru, ali ovakvi izlasci iz razreda će im ostati trajno zapisani u „sivim stanicama“ i duši. To je ono što i mi učitelji dobivamo u interakciji sa učenicima.

Pozdrav kao u rudniku „Sretno“ u život.

Učiteljice Adela Brbot i Marija Gregurić