Osnovna škola Vladimira Nazora Feričanci

U četvrtak, 26. rujna okupili smo sme u 13,00 sati pored škole i krenuli u pratnji učiteljice do vinograda obitelji Liović. Tin je bio vodič, jer on najbolje zna put do svoga vinograda. Na brdu pored vinograda dočekala nas je Tinova mama teta Amalija.
 

Nakon kratkog odmora ponovili smo orjentaciju pomoću kompasa. Pronašli smo najbolja stajališta sa kojih smo dolje podno brda vidjeli Feričance. Neko od nas uspjeli su pronaći i svoju kuću dolje u obzoru. U daljini smo vidjeli prugu, osilovačke farme i  okolna sela. Posve daleko blizu obzornice vidjeli smo i brdo u susjednoj Mađarskoj. Pronašli smo na sjevernoj strani brijega stare stupove, usamljeno deblo, napuštene temelje na kojima smo uočili mahovinu . Košnice su bile pravilno okrenute prema jugu. Svi smo imali priliku služiti se  kompasom pri određivanju gdje se što nalazi.

U vinogradu smo brali bijelo grožđe, to je fino slatko grožđe kojeg smo jeli do mile volje. Dječaci su se natjecali tko će nositi kante sa grožđem do putunjaša čika Marina, Tinovog tate ili do prikolice. Većina dječaka natjecala se i u jurnjavi niz strmu stazu pored vinograda, klizali su se i jurili, smijali i zabavljali. Djevojčice su marljivo brale grožđe i navijale za svoje prijatelje.

Nakon berbe u vinogradu vratili smo se u dvorište obitelji Liović i tamo pomagali izgrabiti grožđe.

Dok smo mi brzo skupljali grožđe muljača je zujala i mljela, a velika preša brzo se punila.

Iz preše je slatki sok curio u veliku kacu i cijevima odmah putovao u bačve u podrumu. Tu će ovaj slatki sok kroz naredne mjesece dozrijevati u vino o čemu će voditi brigu Tinovi roditelji.

Zavirili smo i u podrum u kome su smještene ogromne bačve za sazrijevanje i čuvanje vina. Osim toga njihov podrum ispunjen je brojnim nagradama, pohvalama i zahvalnicama sa mnogobrojnih natjecanja,  a imaju i zavidnu vinoteku u kojoj čuvaju  mnoga vina.

Ovaj dan proveden na terenskoj nastavi i u društvu naših Liovića ne ćemo zaboraviti, iako smo se kući vratili jako umorni.

Narednih nekoliko dana svoje smo dojmove još dopunili. Pisali smo izvješće o terenskoj nastavi u vinogradu, slikali bojama jeseni, izrađivali slike, pričali i pisali o doživljaju, učili pjesmu Jesen je kriva, napravili plan mjesta i maketu našeg mjesta.

Volimo ovakve načine učenja i sve ih češće primjenjujemo. Učenici   ovako obrađene pojmove i sadržaje lakše i uspješnije usvajaju, za učitelje je potvrda da su napravili dobar izbor odabravši ovakav način rada dok njihovi učenici uživaju, uče i zabavljaju se istovremeno.

Blanka Marković, učiteljica