Osnovna škola Vladimira Nazora Feričanci

Zagreb glavni grad Republike Hrvatske i svih njenih građana ima posebno mjesto u našim srcima. Svi smo nestrpljivo čekali polazak autobusa toga jutra.

Put do Zagreba protekao je dosta brzo u ugodnom druženju, dobacivanju, izmjenom igara, dosjetki i pjesmi. Nije bilo bitno s kim sjediš nego što će kome tko reći i čega se dosjetiti, vrijeme je proletjelo.

Ulaskom u grad prošli smo pored važnih ustanova o kojima smo saznali u školi ili s interneta i televizije. Najprije smo posjetili kazalište Mala scena gdje su svu čekali na nas kako bi počeli sa izvođenjem predstave Bum Tomica.  Druženje u Zagrebu počelo je smijehom jer je predstava bila izvrsna. Sa  Buckom smo se uspjeli i fotografirati za uspomenu, barem neki koji se nisu žurili izjuriti van iz kazališta.

Prošetali smo nakon toga dijelom grada,  pored Ribnjaka  ( 1687 )  Tu nas je čekao   bus koji nas je odvezao u Tehnički muzej . Tamo je vrijeme  proletjelo. Planetarij nas je oduševio,  U rudniku je bilo kao da smo se stvarno vratili u prošlost duboko pod zemljom,  izgledalo je stvarno.  Vozila, makete,  vatrogasni dio……. ma sve je bilo jako zanimljivo . 

O ljepotama zagrebačke katedrale  čuli i vidjeli smo sa fotografija, ali sve je drugačije kada  smo to doživjeli.  Izašli smo van jer nas je čekalo još dosta obilazaka.

Preko Dolca prošetali smo do Kamenitih vrata, a onda na Markov trg , sa kojeg se upravlja cijelom domovinom. Mi nismo upravljali, mi smo se samo fotografirali i pažljivo slušali vodiča i učiteljice koji su nam pomagali da što bolje sve upamtimo.

Sa najboljeg zagrebačkog vidikovca razgledali smo dijelove grada koje smo obišli i na koje nećemo stići.

a onda trkom Matošu u krilo i zagrljaj.

Tko će prije do Kule Lotršćak i do uspinjače.

Lagano smo se spustili do Ilice na sladoled ko Vinceka….. njami…. Još da nismo žurili pa da su nam stali i kolači… 

Kako smo mi draga djeca to su odmah vidjele i neke djevojke koje su nam na upit učiteljice odmah podijelile balone.

Na glavnom gradskom trgu  Josipa bana Jelačića bila je gužva , ali  sve smo pregledali i pažljivo slušali, samp,   nismo mogli napiti vode na Manduševcu, to je jedina zamjerka.

Vodič nas je odveo do makete grada  pa smo još jednom pregledali što smo sve toga dana u Zagrebu posjetili.

To je dan za pamćenje i hvala našim roditeljima što su nam to omogućili.

ČETVRTAŠI